zanimljivosti-svemir


myspace backgrounds
Myspace Backgrounds




"Parapsihologija nije ni spiritizam ni praznovjerje. Ona je pokušaj istrazivanja funkcija licnosti s one strane praga svijesti"
 
G.N.M.Tyrrell

Parapsihološki fenomeni
Druga strana stvarnosti
Nema broja onima kojima se desilo da prozive "neobicno” iskustvo, iskustvo koje ostavlja covjeka iznenadjenog ili ustrašenog.

Kada bi pomislili na nekog prijatelja koji bi im u isto vrijeme telefonirao, pogodili ime nepoznate osobe, sanjali san koji upozorava na opasnost, osjetili glasove kada su sami, vidjeli "nekog” u sobi u trenutku budenja. Slucajnosti? Halucinacije? Ili dokaz da postoje nadnaravne pojave?Mnogi smatraju da se parapsihologija ne moze izdvojiti kao zasebna oblast (para)nauke. Ona bi se, prema nekim svojim karakteristikama, prije mogla smjestiti u tajne vještine i tajna ucenja, kao što su spiritizam (prizivanje duhova) ili magija. Jer, kako je poznato, covjek je još od prahistorije vjerovao u postojanje duhova i mogucnost da ih prizove, kao što je vjerovao da se buducnost moze predvidjeti, a sudbina promijeniti.

Zanimljiva proslost
Mozda je prvi parapsiholog bio lidijski kralj Krez koji je 550. pr.n.e. iskušao sedam prorocišta trazeci od njih da predvide šta ce uciniti na dati dan. Kazu da je samo prorocište u Delfima (Grcka) polozilo "ispit”.
Ipak, pravo zanimanje za paranormalne pojave nastaje sa pojavom spiritizma polovinom 19. stoljeca: 31. marta/travnja 1848. u Hydesvillu (New York) porodicu Fox probudili su cudni udarci koji kao da su izlazili iz zidova sobe u kojoj su spavale njihove djevojcice Kate i Margaret. Roditelji su došli do zakljucka da u kuci boravi duh. Dvije sestre, koje je pod svoje uzeo jedan sposoban medij, krenule su na turneju po Sjedinjenim Drzavama prizivajuci duhove po narudzbi, gomilajuci bogate darove. Bavile su se tim sve do 1888. kada je Margaret priznala da je prizivanje duhova bila dobro smišljena prevara.

  ZAGONETKA KOJA JOS NIJE RIJESENA: Sta uzrokuje samospaljivanje?

Ali spiritizam je vec uveliko zapalio maštu ljudi. Uveliko se povecao broj seansi a s njima i fenomena: materijalizacija duhova, levitacija, telekineza, glasovi u tami...
Krajem 19. stoljeca i znanost se pocela zanimati za parapsihologiju, i to sa kontradiktornim rezultatima: s jedne strane u Londonu nastaje Društvo za psihicko istrazivanje (Society for Psychical Research) koje ce demaskirati mnoge obmane, a s druge strane sir William Crookes, cijenjeni engleski fizicar, koji ubjedljivo tvrdi da su sposobnosti nekih medija istinite.

Neumoljiva statistika
Tridesetih godina paznja se usmjerava na laboratorijske eksperimente sa ljudima obdarenim telepatijom, vidovitošcu i predvidanjem. Rijec je, dakle, o posobnostima za koju je Joseph Rhine odredio termin ekstraculne percepcije ili Esp. Ali, priznaju znanstvenici, njegova je veca zasluga što je statistiku uveo kao metod za objektivno ocjenjivanje rezultata testa.
Danas su se proucavanja paranormalnih fenomena proširila na slijepe i gluhe koji svoje nedostatke mogu nadoknaditi telepatijom. Za to je zasluzan parapsiholog Charles Honorton koji je 1974. predlozio tehniku "gancfeld" (ganzfeld), što je njemacka rijec za "jednoobrazno polje”. Prvi eksperimenti su dali sjajne rezultate, ali nakon pazljivijeg proucavanja otkrivene su, navodno, metodološke greške. Godine 1990. Honortonova grupa je, pak, ponovila uspjehe, i pored strogih kontrola. Statistika je predvidala 25 odsto tacnih odgovora, procenat je, medutim, iznosio 35. Vjerovatnost da je rijec o slucajnosti bila je jedan prema dvadeset hiljada.

Prisustvo fenomena
Godine 1997. Robert Morris, profesor parapsihologije na univerzitetu Edimburg, iskušao je osobe koje su se smatrale kreativnim. Tacni odgovori umjetnika bili su 47 odsto, a kod muzicara cak - 56 odsto. Anthony Lawrence, parapsiholog sa univerziteta Coventry se nada da ce se za deset ili dvadeset godina naci efikasni instrumenti za poboljšanje telepatskih sposobnosti svakog covjeka.
Na polju psihokineze (sposobnost premještanja ili uticaja na predmete pomocu misli) koristi se "generator slucajnih dogadaja”, elektronski aparat koji emituje signale (svjetlost, brojevi ili zvuci) prema slucajnom slijedu. Osoba treba nastojati da utjece na mašinu tako da rezultatima više ne dominira slucaj. Jedna analiza rezultata 800 eksperimenata iz 1989. godine ubjedljivo je potvrdila prisustvo stvarnog fenomena.
U stvari, eksperimenti su dostigli nivo tolike tacnosti da su iskljucene metodološke greške ili obmane. Ali ni formalna besprijekornost nije zadovoljila skeptike. Pokušali su otkriti manjkavosti koje, kada se jednom koriguju, drasticno smanjuju procenat uspjeha.
Jedan od najspektakularnijih psihokinetickih efekata je, na primjer, prozimanje materije. Godine 1988. Švajcarac Silvio Meyer je rekao da je "snagom misli” spojio dva kvadrata, jedan od papira a drugi od aluminija. Federalna laboratirija za probu materijala u St. Galenu, koja je dobila zadatak da to provjeri, nije otkrila nikakav znak lemljenja, lijepljenja ili neceg slicnog, ali je, navodno, nekoliko godina kasnije, Amerikanac Martin Gardner ukazao je na jednostavan sistem za realizaciju istog eksperimenta, ali izvan parapsihologije, odnosno poštujuci prirodne zakone.

Zbunjena nauka
Mnogim "nevjernim Tomama" u znanosti krajnje su sumnjivi i pranoterapeuti, odnosno bioenergicari, dakle, oni koji tvrde da svaku bolest mogu lijeciti rukama, odnosno bioenergijom vlastitog organizma u što su se, konacno, uistinu uvjerili i mnogi pacijenti. Iako su mnogi dobronamjerni, za vecinu znanstvenika nema nikakvog dokaza da iz njihovih dlanova izlazi nekakva blagotvorna energija koja ozdravljuje bolesne. A kako ne znaju naci racionalno objašnjenje za uspješna ozdravljenja, njihovi se komentari obicno završavaju na primjedbama da je, moguce, rijec o placebo efektu, odnosno o snaznoj (blagotvornoj) - sugestiji!
Da bi odbacile teze o "iscjeljiteljskom dodiru” skeptici su napravili eksperiment sa devetogodišnjom djevojcicom Emily Rosa iz Lovelanda (Colorado). Pranoterapeut je trebao uvuci ruke u dvije rupe izbušene u ekranu i, bez mogucnosti da vidi, reci da li se ruka Emily nalazila blize desnoj ili lijevoj. Nijedan od 21 terapeuta nije uspio prevazici procenat uspjeha kao da je od oka pogadao. Rad Emily je tako zasluzio da bude objavljen u jednoj uglednoj medicinskoj reviji.
Najteze je provjeriti takozvana "putovanja izvan tijela” (astralna putovanja), iskustva u kojima subjekt, znajuci da ne sanja, "vidi” ambijent iz polozaja koji je drukciji od polozaja njegovog tijela. Ovoj kategoriji pripadaju i "iskustva pred smrt”: osobe probudene iz kome koje su ispricale da su bile odvojene od tijela ili da su tamo negdje, "na drugom svijetu", susrele mrtve rodake.

SENZACIJA PROSLOG VIJEKA : Parapsiholog Uri Geler godinama nije silazio sa prvih stranica svijetske stampe

 

Jedan od najvecih eksperata iz ove oblasti, parapsihologinja Susan Blackmore, smatra da je za ovaj fenomen odgovoran perceptivni ili culni poremecaj mozga. Ona smatra da se na jednoj dvomislenosti zasniva i rašireno mišljenje da covjek ne koristi više od desetak procenata svoga mozga, što bi znacilo da je preostali dio rezerviran za paranormalne sposobnosti.
- Iako je dosta stvari nepoznato i teško razumjeti, principi funkcioniranja i mogucnosti ljudskog mozga su jasni i ne postoje misteriozni "rezervni" dijelovi! - tvrdi Susan Blackmore.

Tajna istrazivanja
Jedna od slabijih tacaka parapsihologije jeste nepredvidljivost i dvosmislenost fenomena. Pocetkom sedamdesetih, CIA je pokrenula tajni program za ocjenu i angazovanje senzitiva (medija) u špijunazi. Godine 1995. angazovani su parapsiholog Jessica Utts i psiholog Ray Hyman da ocijene rezultate. Ako je vjerovati zvanicnim izvještajima, zakljuceno je da su informacije bile nejasne i dvosmislene. Dakle, gotovo bez imalo prakticne korisnosti. No, mnogi misle da pravi rezultati nikada nisu ugledali svjetlost dana i da se još i dan-danas cuvaju u strogo kontroliranim sefovima.
Utisak je, smatraju skeptici medu znanstvenicima, da se cak i u slucajevima kada je potvrdeno postojanje parapsiholoških fenomena, radilo o tako slabim i nesigurnim manifestacijama da nikako ne mogu utjecati na naš zivot. Barem dok se ne nade nacin za proširenje i pojacavanje efekata. Godine je 1990. japanski elektronski kolos Sony zapoceo s projektom za provjeru da li psihicki fenomeni mogu imati neku upotrebnu vrijednost. Program je, navodno, poslije dvije godine obustavljen, jer se nije odmaklo ni korak od pocetka! No, pouzdano se zna, da znanstvenici, medu njima i oni najugledniji, vec godinama eksperimentiraju istrazujuci parapsihološke fenomena, a rezultati njihovih saznanja drze se, kazu, u strogoj tajnosti...

Spiritizam, okultizam, parapsihologija, parapsiholog, smrt i život, spiritualni medijum......

 

                                          Smrt ne znači uvijek samo SMRT !!!

 

       Smrt ima svoj nastavak, a to je ŽIVOT. Uz spiritizam i okultizam možemo doći do neočekivanih rezultata. To su područja od kojih nam ponekad zastaje dah u prsima, ali ne mora uvijek biti sve toliko strašno. Parapsihologija ima mnogo zanimljivih rješenja, a parapsiholog ih može riješiti.

         

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


                       U našem ovozemaljskom svijetu mnogo puta sa velikom dozom straha slušamo ili prepričavamo najneobičnije priče o nekim čudnim stvorenjima. Te čudne spodobe nazivamo duhovima. Duhovi se obično tretiraju kao maljušna, prozirna stvorenja sa ne baš prevelikom blistavom inteligencijom. Za naše vidno polje oni su nevidljivi. U svijetu je uočeno ili registrirano jako mnogo istinitih slučajeva o prisutnosti duhova ( spiriti ). Ljudi koji istražuju i proučavaju život duhova nazivaju se spiritisti.

 

 

 

 

 

  

        PARANORMALNE SPOSOBNOSTI

 

 

 

              Da bi neka osoba mogla ući u pravi kontakt sa duhovima mora imati dar paranormalnih sposobnosti, odnosno kod te osobe u moždanom dijelu glave došlo je do aktivacije centra za extrasenzorijalna iskustva. Iako su duhovi za naše golo oko nevidljivi pojedini vidovnjaci ih uspjevaju vidjeti na svom mentalnom ekranu. Neki još tu sposobnost nazivaju - dar trećeg oka. Kod ljudskog mozga ta specifična funkcija dešava se na desnoj hemisferi mozga. Taj dio mozga  dopušta nam, da te drugačije energetske pojave registriramo sa moćnim očima naše mente. Na mentalnom ekranu vidovite osobe se vide slike kao iz nekog sna. Pojedine nadarene osobe uspjevaju ne samo vidjeti već i stupiti u izravni kontakt sa duhovima u budnom stanju, stanju potpune intelektualne bistrine. Za takve mentalne sposobnosti, slobodno možemo reći, da su savršene. Neki drugi ljudi uspijevaju stupiti u kontakt sa duhovima tek uz pomoć upotrebe raznih droga, sedativa, alkohola...

 

 

 

          Sa duhovima se može kontaktirati i uz pomoć hipnoze. Hipnoza je u mnogo slučajeva vrlo opasna, ponekad čak i katastrofalna za psihu hipnotizirane osobe. Mi ljudi duhove uočavamo na razne načine npr. pomicanje predmeta, otvaranje ili zatvaranje prozora, čudni zvukovi, lupanje po zidu ili čak eksplozija, dodir ili zagrljaj ruke na bilo koji dio našeg tijela, jak smrad, savijanje ili zamotavanje tepiha, gotovo materijalizirano ukazanje neke drage - mrske ili nepoznate osobe, neočekivano paljenje ili gašenje svijeća - rasvjete, vjetar koji lupa u prozor, hrana koja se iznenada pojavljuje ili nestaje, otvaranje ili zatvaranje vrata ili prozora, iznenadno noćno buđenje – no, tijelo se ponaša kao ukočeno, mrtvo,..

 

 

 

 

 

 

 

              Postoji još jako mnogo drugih manifestacija koje dokazuju postojanje duhova, a koje su od strane znanstvenika još uvijek nerazjašnjene. Ako se u vašoj kući dešavaju slične pojave to samo potvrđuje želju tog duha ili duhova da s vama želi stupiti u kontakt. Vi s njima možete stupiti u kontakt na isti način njihovog pojavljivanja. Iz tog međusobnog kontakta, siguran sam, možete otkriti neočekivane tajne. Osim dobrih duhova postoje i oni loši, zločesti, zli koji mogu utjecati na negativne odnose u kući i djelovati vrlo destruktivno na naše misli.

 

 

 

Što mislite kakav je to osjećaj kada vas jedan mračni, zao duh probudi usred noći ?

 

 

 

 

 

 
 
 

 

 

 

 

 

 

 

 


          Od tih negativnih stvorenja trebamo se znati obraniti i zaštititi. Moramo shvatiti da su duhovi samo dio prirode koja nas okružuje - npr. zrak koji svakodnevno udišemo u svoje tijelo, prepun je najrazličitijih energetskih tijela, duhova.

 

Kratka formula bi glasila ovako  " ENERGIJA JE DUH, DUH JE ENERGIJA ".                                                    

      

      

       

 

                            

 

 

 

 

 

 


 

 

 

               Mnogi se plaše smrti !

                                         Čemu strah ?

                                                    Da li je opravdan ?

 

 

 

 

       Moramo shvatiti da su ljudi došli na ovu prekrasnu planetu da bi tu jedno vrijeme živjeli, te nakon tog kratkog vremenskog razdoblja, ponovno se vratili u svijet od kuda su došli -  svijet nadmoćnih energija. Kada jedna osoba umre ona se u toj novoj dimenziji nađe u potpuno istom tjelesnom obliku. Evo kako je jedan vojnik, koji je bolovao od tifusa doživio svoju tjelesnu smrt.

 

 

 

           Vojnik Nolan, u jednoj seansi prizivanja duhova, ovako je objašnjavao » Čini mi se kao da sam se probudio iz nekog sna, možda malo dužeg sna. Vrlo čudno, ali nisam se više osjećao bolestan. Taj nadasve neobičan osjećaj, da me ništa ne boli, u trenutku me oduševio jer, poslije tolike neljudske patnje, toliko bolova u cijelom tijelu, nisam mogao vjerovati da je to doista stvarnost. U isto vrijeme, kroz cijelo moje biće provlačila se neka čudna slutnja, neki čudan strah. Sasvim neočekivano, na jednoj poljskoj ležaljci, ugledao sam svoje mrtvo, beživotno tijelo. Zurio sam u njega. Prvo što sam pomislio - ovo je neki fenomen ! Što se to meni događa? Tu, pored mene stajala su još tri vojnika koji su nedavno bili ubijeni. Oni su me srdačno pozdravljali, govoreći – dobro nam došao u svijet duhova. U momentu sam osjetio snažne, nasilne osjećaje, te povikao - nisam ja MRTAV !!!  Jedan od tih vojnika mi je odgovorio da sam sada živ više nego prije. Svijet duhova, u tom trenutku je bilo moje boravište. Da bi me u to uvjerio, jedan od vojnika rekao mi je da samo promatram dolje na poljskoj ležaljci moje beživotno tijelo. Doista, moje beživotno - ohlađeno, zaleđeno tijelo, još je uvijek dolje ležalo. Nedugo nakon toga, dva nepoznata čovjeka moje nekadašnje tijelo odgurali su i bacili u već iskopanu rupu. Što sam mogao tada napraviti, baš ništa. Ja sam tada bio jedina zainteresirana osoba koja je pratila moj pogreb ».

 

 

 

 

 

        


..::Što se dogodilo u Meksiku 1947?-Mali zeleni na operacijskom stolu::..

Image Hosted by ImageShack.us

Na Svjetskom kongresu ufologa, koji je prije nekoliko godina održan u San Marinu, senzacionalni filmski materijal o autopsiji dvojice izvanzemaljaca pronađenih u letećem tanjuru koji se srušio 1947. u New Mexicu izazvao najrazličitije reakcije od euforičih izjava da izvanzemaljci doista postoje, do otvorenih sumnji da se radi o vješto montiranoj namještaljki...
Odozgo nas netko promatra: s vremena na vrijeme siđe, proučava nas i vraća se u svemirska prostranstva odakle je i stigao. Neidentificirani leteći objekti ili leteći tanjuri, postoje: mnogo ljudi ima i dokaze za to. Roberto Pinotti, možda najveći stručnjak u Italiji za njih, dakle poznati ufolog, napisao je čak devet knjiga na tu temu. Tvrdi da se u arhivima oružanih snaga Sjedinjenih Američkih Država već više od pola stoljeća nalaze nepobitni dokazi o prisutnosti vanzemaljaca!

Tajna autopsija
Pinotti je uvjeren da se radi o "uroti šutnje" kojoj je posvetio svoju novu knjigu "UFO, Top secret". Pola stoljeća laži, misterija, s jedne strane, i »željeznog zida", s druge, čak niz tajanstvenih smrti koje su arhivirane kao samoubojstva!
Svojevremeno su iz arhiva Sjedinjenih Američkih Država izašle slike neobične autopsije izvršene prije na tijelima dvaju izvanzemaljaca. Ta dva izvanzemaljca visoka su 1,30 metara, imaju golemu lubanju u kojoj je smješten mozak koji, po mišljenju jednog engleskog patologa, ne sliči mnogo ljudskome. Ispod očnih kapaka nalazi se crna membrana koja štiti dvije velike očne jabučice. Uši su im u samoj osnovici lubanje, a ne u visini očiju.
Slike izvanzemaljaca prikazane su na Svjetskom kongresu ufologa (eksperti za fenomen letećih tanjura) koji je održan u San Marinu i, dakako, izazvale brojne diskusije i polemike.

Magije svijeta - VOODOO

Voodoo je još jedan oblik kombinacije razlicitih religija, prije svih katolicizma i tradicionalnih religija zapadne Afrike. Potekao je od zapadnoafrickih robova s podrucja današnjih država Nigerije, Benin i Togoa, koji su u 18. i 19. stoljecu stigli na americki teritorij.


Korijeni voodoo vjerovanja sežu 6000 godina duboko u afričku povijest i religiju. U kontaktu s kršćanskom vjerom došlo je do sjedinjenja dviju tradicija. Očit primjer utjecaja kršćanstva na voodoo vjerovanja, možemo pronaći i u samom imenu svete zmije mudrosti - Danbhalah Wedo Ye-H-We, u kojemu se očigledno krije iskrivljeni oblik božjeg imena Jahve.

Voodoo se većinom prakticira na Haitiju, Kubi, Trinidadu, Brazilu i u nekim južnim dijelovima Sjedinjenih Država, osobito na području Louisiane. Voodoo pobornici obožavaju božanstvo, Bon Dieu, odnosno sve mrtve pripadnike zajednice, blizance i duh zvan Loa.
Magija plesa.

Loa predstavlja tradicionalno plemensko afričko božanstvo koje ima velike sličnosti s katoličkim svecima. Na primjer, zmijski bog je vrlo nalik sv. Patriku. Također, sličnosti s katoličanstvom su u tome da voodoo poštovatelji u svojim ritualima koriste svijeće, zvona, raspela, a molitve se izgovaraju za vrijeme obreda. Usvojeno je čak i križanje te krštenje. S druge strane, rituali podržavaju elemente afričke religije kroz ples i udaranje u bubnjeve, te obožavanje umrlih predaka.

Obred, kao i u svakoj religiji, slijedi neke unaprijed utvrđene putove. Prije njegovog početka odvija se svečana gozba i slavlje poslije kojih započinje glavni ritual. Na podu se brašnom ili krupicom iscrtava 'veve', a simbol će označavati određenog duha, loa, kojemu se poštovatelji za vrijeme rituala žele obratiti i različit je za svakog duha. Slijedi ritualno udaranje u bubnjeve čija je svrha pročišćavanje prisutnih poštovatelja.

Vodeći svećenici i svećenice započinju ples tijekom koga padaju u trans i bivaju opsjednuti duhom loa. Tijekom rituala obično se žrtvuju koze, ovce, pilići ili psi i ubijaju se rezanjem grla pri čemu se prolivena krv skuplja u posudu. Tu krv ispijaju opsjednuti plesači, tažeći njome glad loa. Tijela zaklanih životinja spravljaju se, kuhaju i dijele među okupljenim učesnicima.
Svećenik koji vodi voodoo ritual naziva se houngan, a žene također obnašaju svećeničku ulogu i u tom se slučaju ove svećenice nazivaju mambo. Tijekom rituala, loa opsjeda svoje štovatelje te oni padaju u trans. Za vrijeme takvog stanja osoba može izvoditi čuda, liječiti ili davati savjete.

Prizivanje bogova
Voodoo hram naziva se hounfour, a u njegovom centru nalazi se poteaumitan, izvor ili jezerce preko kojega bogovi i duhovi komuniciraju s ljudima. Oltar se ukrašava svijećama, slikamama katoličkih svetaca i simbolima koji predstavljaju loe. U konstrukciji hrama je obavezni stup koji predstavlja solarnu magiju voodooa, odnosno simbol boga Legbe. Istodobno, simboli bogova, tzv. veve, koji se prave od brašna, postavljaju se na pod hrama u blizini središnjeg stupa, a upotrebljavaju se kao sredstvo prizivanja bogova.

Danas možemo razlikovati dvije vrste voodoo religije, odnosno stvarnu religiju koja se prakticira u raznim dijelovima SAD, a čiji su začetnici većinom izbjeglice i iseljenici s Haitija; te voodoo mit zasnovan uvelike na nerazumijevanju, a širen putem filmova i priča o opakim ritualima, voodoo lutkama i crnoj magiji. Riječ je više-manje o mitu koji nema nikakve utemeljenosti u stvarnosti.

S druge strane, možemo naći određene sličnosti u postojanju dobrih i zlih metoda u voodoo praksi, odnosno provođenju bijele i crne magije. Houngani i mambos zasnivaju svoju praksu na proricanju budućnosti, iscjeliteljstvu i pomaganju. Osim njih, postoje i čarobnjaci zvani caplatas koji najčešće izvode djela crne magije i zlog čarobnjaštva, aktivnosti koje houngani izbjegavaju, najčešće se nazivaju "ljevoruki voduni".

Poštovatelji voodoo magije vjeruju da se mrtvi mogu "uskrsnuti" i pretvoriti se u bića poznata kao zombiji. Takva bića djeluju kao živi roboti, jer nemaju vlastitu volju već su pod apsolutnom kontrolom i utjecajem osoba koje su ih povratili iz mrtvih. Jednako tako, i živuća se osoba može pretvoriti u zombija kombinacijom posebnih napitaka, droga i činima koje na osobu bace zli čarobnjaci.

Tamo gdje još uvijek stanuje strah
Koga još ne uzbuđuju duhovi, misteriji i ukleta mjesta. Ma koliko se bojali i ježili takvih priča i filmova, ima u njima nešto posebno, čemu je teško odoljeti i što te tjera da ih čitaš ili gledaš iako ti utjeruju strah u kosti
Pariške katakombe prepune su uredno posloženih kostura i lubanja
Pariške katakombe prepune su uredno posloženih kostura i lubanja
Takvih je mjesta na našem malom planetu velik broj, a s godinama se izgubila i sama granica između legendi i istinitih događaja. Treba li te onda s razlogom hvatati jeza od takvih mjesta? O tome ipak svatko sam odlučuje, no treba imati na umu da su neka mjesta upravo zahvaljujući svojoj jezovitosti postala planetarno popularna.

PARIŠKE KATAKOMBE

Skrivene ispod pariških ulica nalaze se slavne pariške katakombe, nekadašnja ruta za bijeg mnogim revolucionarima, krijumčarima i, u Drugom svjetskom ratu, francuskom Pokretu otpora, ali i nešto puno jezovitije. U ovom mračnom podzemnom svijetu leže i kosti mnogih davno umrlih Parižana za koje nije bilo mjesta na gradskim grobljima. Mnogi od tih kostura uredno su posloženi kao cigle pa stoga posjetitelji koje privlače i ovakva morbidna mjesta ne smiju biti iznenađeni kad tijekom turističkog obilaska ugledaju na tisuće ljudskih glava koje izgledaju kao izlošci u nekom uvrnutom muzeju. Na ulasku u slavne katakombe stoji i legendaran natpis 'Ostavite nadu svi vi koji ulazite unutra' koji dovoljno govori sam za sebe.

TOWER OF LONDON

Londonska znamenitost krije mračne tajne
Pojave duhova, lanci koji zveckaju, hladni vjetrovi koji povremeno zapušu, sve se to može čuti ako se svrati, barem tako kaže legenda, u Tower of London. Iako je prošlo 900 godina otkako je sagrađen, a služio je između ostalog kao zatvor te mjesto egzekucije nekih najkontroverznijih likova iz engleske povijesti. Upravo je na tom mjestu kralj Henry VIII. dao odrubiti glavu svojoj drugoj supruzi, Anne Boleyn.

Unutrašnji dio ove građevine uključuje i Krvavi toranj koji je tako nazvan jer su u njemu ubijeni engleski kralj-dijete Edward V. i njegov brat, vojvoda od Yorka, Richard Plantagenet. Bio slavni Tower of London uklet ili ne, mora se priznati da je bio jedno od najmračnijih poprišta engleske povijesti, gdje su glave gubili brojni uglednici koji nisu bili po volji tadašnjih okrutnih vladara i čiji duhovi, kaže legenda, lutaju njegovim odajama.

BERMUDSKI TROKUT

Jedno od najčešće spominjanih i najmisterioznijih mjesta na svijetu je Bermudski trokut. Dosad je u tom području nestalo 8.152 ljudi, i to bez ikakva traga, a (ne)slavni trokut nalazi se usred tropskog karipskog raja, na potezu od Južne Floride, preko Bermuda pa do San Juana u Portoriku. Kako bi se razjasnila tajna ovog 'vodenog groba' neki su u čudnovatim nestancima vidjeli upletanje izvanzemaljskih sila, ali i čudne energije koje stvara vremenske crvotočine.

Tisuće života izgubljeno je u Bermudskom vodenom grobu

Zanimljivo je da dosad u Bermudski trokut nije poslana nijedna ozbiljna znanstvena istraživačka ekipa kako bi objasnila fenomen ovog područja iako su je nezavisno od raznih institucija, na svoju ruku, istraživali brojni znanstvenici. Njihova istraživanja donijela su i neke zanimljive rezultate, pa je tako dr. A.J. Yelkin otkrio neobjašnjive magnetske varijacije u kompasu tijekom nekih mjesečevih faza, a dr. Zink otkrio je slične magnetske varijacije koje se pojavljuju točno u isto vrijeme svake godine, početkom kolovoza. Iako Bermudski trokut privlači velik broj znatiželjnika i turista, te tim područjem svakodnevno prolazi velik broj brodova i zrakoplova, još uvijek ima i puno onih koje su priče o brojnim neobjašnjivim nestancima dovoljno preplašile da ga, zlu ne trebalo, još uvijek izbjegavaju u širokom luku.

ROSWELL

Jesu li ovako izgledali posjetitelji iz Roswella?
Kad je 2. srpnja 1947. godine jedan farmer u američkoj saveznoj državi Novi Meksiko pronašao ostatke nečega za što je povjerovao, kao i milijuni ljudi nakon njega, da su ostaci NLO-a, mali gradić Roswell doživio je planetarnu popularnost. Otad je ovaj pustinjski gradić okružen Velikim stjenjakom postao sinonim za mnoge NLO susrete i slične prilično jezovite priče.

Iako su 'revne' američke vlasti koje su se u velikom broju sjatile oko tog područja nedugo nakon pronalaska čudnog materijala uporno tvrdile da se ne radi ni o kakvoj izvanzemaljskoj letjelici, već o vremenskom balonu, malo tko im je povjerovao.

Događaj iz Roswella je i dan danas jednako zanimljiv i uzbudljiv, a tome pridonose i američke vlasti koje još uvijek ne žele otkriti 'pravu' istinu i priznati da su nam tog dana u posjet ipak možda stigli 'mali zeleni'...

WINCHESTER HOUSE

Za kuću Winchester priča se da je od samog početka gradnje ukleta i da se gradila pod 'stručnim vodstvom' duhova, pa je s razlogom jedno od najjezovitijih američkih zdanja. Slavnu ukletu kuću počela je graditi 1884. Sarah Winchester, supruga nasljednika slavnih Winchester pušaka. Istraumatizirana gubitkom djeteta, pa zatim supruga, lijepa je Sarah počela gubiti razum. Nakon posjeta mediju bila je uvjerena da treba slijediti naputke duhova kako bi prekinula kletvu koja je pala na obitelj Winchester, i to zbog oružja koje je proizvela i koje je pobilo na tisuće ljudi. Zato je kupila kuću koju je prema željama duhova stalno gradila do kraja života.

Bizarna kuća s prozorima u podu te vratima i stubištima koja nikamo ne vode

Sarah je svakodnevno crtala i mijenjala planove te tjerala radnike da bez pogovora slušaju njezine upute ma koliko nelogične bile. Osim toga, bila je opsjednuta brojem 13 pa danas ta kuća ima ukupno 160 prostorija, sedam katova, 40 soba, 13 kupaonica, šest kuhinja, dvije dvorane za ples i 40 stubišta, od kojih nekoliko vodi doslovno nikamo - završavajući u stropu. Neka od stubišta imaju 13 stepenica, dok jedna soba ima prozor ugrađen u pod, a dvoja vrata otvaraju se na visini od nekoliko metara. U kući je 47 kamina, (četiri imaju dimnjake koji nikud ne vode), neke sobe imaju 13 prozora, dok mnogi zidovi imaju 12 površina.

Sarah je umrla u snu 1922. u dobi od 82 godine i nikad nije stala s radovima na kući. Radnici su radili 24 sata na dan tijekom 365 dana u godini. I danas mnogi vjeruju da je ova bizarna kuća ukleta, a ima i onih koji se kunu da su čuli korake u praznoj prostoriji, zvuk vrata koja se treskom zatvaraju (i kad nema propuha) i kvake koje se okreću same od sebe. Neki tvrde da su čuli i neobjašnjive glasove te da su vidjeli čudnu maglicu....

BRAN – DRAKULIN DVORAC

Mračni Drakulin kutak
U rumunjskom dvorcu Bran nekad je živio okrutni vladar, grof Vlad Tepeš, puno poznatiji pod nadimkom grof Drakula. Tijekom svoje vladavine grof je bio na glasu kao nemilosrdan i krvoločan vladar kojeg su se mnogi bojali, a nakon što je umro pokopan je, barem tako kaže legenda, na malom otočiću u manastiru Snagov.

Godine 1935. pronađen je bogato odjeven leš, ali bez glave, za koji se odmah pretpostavilo da je grof Drakula.

Prema legendi, turski je sultan zatražio da mu donesu Drakulinu glavu kako bi se uvjerio da mu je ljuti neprijatelj zaista mrtav. Odsijecanje neprijateljskih glava inače je bila omiljena Drakulina 'zabava' koje su se užasavali zapadnjaci, a uokolo njegovog teritorija poslije bitki moglo se vidjeti mnoštvo kolaca na koje su bile nabodene neprijateljske glave. Tek nakon Drakuline smrti zaživjela je legendarna priča inspirirana irskim piscem Bramom Stokerom koji je zaintrigiran Vladovom krvoločnošću odlučio dio njegovog života iskoristiti za priču o transilvanijskom princu Drakuli kakav nam je danas poznat - kao krvopija koji vlada noću...
Grof Drakula – istina o transilvanijskom koljaču
Drakula pisca Brama Stokera, kojeg Hugh Jackman lovi u filmu 'Van Helsing', bio je sasvim civiliziran lik usporedimo li ga s njegovom stvarnom inačicom. Pravi grof Drakula nije bio vampir, ali je neizmjerno uživao nabadajući žive ljude na kolce i gledajući ih kako polako umiru u mukama
Nedostaje ti inspiracije za halloweenski hororac? Nauči par činjenica iz zapisa o životu Vlada Drakule III
Pravi, stvarni Drakula rođen je u Transilvaniji jedne hladne zimske noći 1431. godine. Transilvanija je tada bila pod vladavinom Mađarske, a Drakulin otac, Vlad Drakul, obnašao je ulogu vojnog guvernera. Zapravo, obitelj Drakul nije bila podrijetlom iz Transilvanije jer je Vlad Drakul potjecao iz kraljevske obitelji susjedne zemlje, Walachije.

Ovako je izgledao pravi Drakula
Ime Drakula bilo je dio Vladove titule: rumunjska riječ 'drac' može istovremeno imati dva značenja - zmaj i vrag, a 'a' 'na kraju nadimka znači 'sin od…'.
Zbog iskazane hrabrosti u borbama protiv Turaka, Vlad II bio je prihvaćen u Red zmajeva, bratski red viteza. Suborci su ga počeli nazivati Drakul, što je značilo 'zmaj' i tako je njegov sin, Vlad III, dobio nadimak 'sin zmaja'. Naravno, oni koji baš nisu cijenili Vladovu krvoločnost koristili su drugo značenje riječi 'dracul' te su ga tako nazivali 'vražjim sinom'.

Christopher Lee - najpoznatiji filmski Drakula


Vlad se često dovodio u vezu s Drakulom. Da ironija bude veća, Red zmajeva bio je oformljen ne samo zbog obrane carstva od Turaka, već i zbog obrane kršćanstva. Čak ni famozni crni plašt s crvenom unutrašnjosti nije bio izmišljotina Stokerove mašte. Kostim, odijelo koje su nedjeljom nosili pripadnici reda, bio je upravo crveni komad odjeće s crnim kaputićem preko.

Kad je Drakuli bilo sedamnaest, njegovog oca i najstarijeg brata Mircea neprijatelji su 'skratili za glavu', što je njega silno razljutilo pa je poveo vojsku u Walachiju, svrgnuo očeve ubojice i zasjeo na prijestolje. Tada je počela njegova krvava vladavina.

PRIČE ZA JAK ŽELUDAC

Šeširi s tri čavla

Mjesto najgorih horora
Mnogo je priča nastalo kroz generacije i generacije o Vladovoj krvoločnosti. Jedna od priča govori kako su ambasadori stranih zemalja posjetili Drakulu i odbili skinuti kape i šešire pred princem pokazavši time nepoštovanje. Kad ih je Drakula gnjevno pitao zašto su odbili pokloniti mu se, rekli su da to nije običaj u njihovoj zemlji. Potom je Drakula naredio da im se šeširi prikuju za glave s tri čavla, tako da nikada ne budu u prilici prekršiti prekrasne običaje svoje zemlje.

Prekratak kaftan

Druga pak priča govori o vremenu kad se Drakuli učinilo da jedan čovjek nosi prekratak kaftan (široku haljinu bez pojasa) i to mu se nije svidjelo. Naredio je da mu dovedu čovjekovu ženu. Kad ju je upitao kako provodi vrijeme, ona je preplašeno odgovorila da kuha, pere, šiva... No Drakula nije bio zadovoljan. Rekao joj je da prekratak kaftan pokazuje koliko je lijena i nema previše poštovanja prema mužu te je naredio da je nabiju na kolac. Ma koliko njezin muž protestirao, Drakula je ostao pri svome, a jednoj drugoj jadnici naredio je da se uda za njenog muža.

Kako riješiti problem gladnih i siromašnih

Možda je jedna od najpoznatijih priča ona u kojoj je Drakula pozvao sve siromašne i gladne da dođu u Walachiju, da se nahrane u dvorcu. Mislio je kako nitko u njegovoj zemlji ne smije biti gladan ili bolestan. Kad su se jadnici nahranili, princ ih je upitao bi li rado bili lišeni brige i gladi. Svi su potvrdno odgovorili, a Drakula, da bi udovoljio njihovim željama, naredio je da se zatvore i zapale. To je bio njegov način rješavanja siromašnih i gladnih.

Pravi Drakula nije bio šarmer. Žene je volio jedino nabijene na drveni kolac

Svečani objedi

Ima i nekolicina 'manje odvratnih' priča. Bilo je uobičajeno za Drakulu da 'kolči' tisuće ljudi u isto vrijeme, postavljajući ih u geometrijske oblike. Rang žrtve bio je označen veličinom koplja, a raspadajuća tijela stajala su nedirnuta mjesecima na istom mjestu. Zapravo, Drakula je običavao ručati za stolom ispred jadnih žrtava pritom uživajući u njihovoj patnji.

Jednom je sličnom 'objedu' odbio prisustvovati strani veleposlanik pa je Drakula naredio da ga nabiju na najviše koplje kako bi u patnjama osjećao smrad koji se širio od jadnika na kopljima ispod sebe.

Iako većina ljudi zna da je Vlad bio vladar koji je počinio sablasne i brutalne stvari, u Rumunjskoj je prikazan kao slavan i drag vođa, čovjek koji nije tolerirao nepoštenje. Mnoge su ulice nazivane njegovim imenom, gradile su se njegove biste, a 1976. godine njemu u čast izdana je i poštanska marka. Rumunjske legende slikovito su ga prikazivale kao princa koji je istrijebio kriminal iz svoje zemlje. U knjizi Nicolae Stoicescua, izdane 1976. godine pod naslovom 'Vlad Tepeš' (u prijevodu 'Vlad Koljač'), pisac tvrdi da je ono što je Vlad činio bilo sasvim uobičajeno u njegovo vrijeme. Bez obzira na okrutnost srednjeg vijeka, Vlad Tepeš ili Drakula bio je okrutni perverznjak i stoga je vjerojatno i bio inspiracija Bramu Stokeru za njegovog vampira grofa Drakulu.

Kako završava priča o grofu Drakuli?

Ubijen je u bitki (kao slučajno od suborca) i spaljen na otočnom samostanu Snagov. No priča ipak tu ne završava. Grobnica mu je otvorena 1931. i Drakula u njoj nije pronađen. Da, posmrtni ostaci i lijes su nedostajali. No da je bio vampir, ostavio bi si lijes za odmor. Ili ne bi…?
 
ČUDNA LI ČUDA

Najpoznatiji svjetski misteriji
Na našem planetu događaju se neobične stvari koje ne možemo logički objasniti. Ljudi pričaju o čudnim bićima koja su vidjeli, dok znanstvenici nemaju pravog objašnjenja za neke pojave. Krugovi u žitu, Stonehenge, NLO, Nessie, Bermudski trokut i Jeti danas su dio opće kulture!
Imaju li vanzemaljci više stila nego mi?
Imaju li vanzemaljci više stila nego mi?
KRUGOVI U ŽITU

Krugovi u žitnim poljima, poljima kukuruza ili na livadama, raznih veličina i oblika pojavljuju se (preko noći) na raznim mjestima širom cijelog svijeta, a najviše u Velikoj Britaniji, od početka 20. stoljeća do danas. Samo 2005. u toj je državi otkriven čak 71 novi krug, dok je širom svijeta ove godine otkriveno 85 novih krugova. Neobični i savršeno pravilni uzorci krugova i način na koji su napravljeni fasciniraju i znanstvenike i obične ljude širom svijeta.

Za neke je krugove znanstveno dokazano da su ih mogli, i najvjerojatnije jesu, napravili ljudi, uz pomoć užadi i ljestava – dasaka koje su povlačili po poljima, no za mnoge, posebno one najljepše, nije pronađeno nikakvo znanstveno objašnjenje i čini se nemoguće da ih je napravila ljudska ruka. Neki su krugovi napravljeni i na vojnim područjima na koja je zabranjen pristup. Krugovi nastaju preko noći i zapravo u nekoliko minuta, očito sofisticiranim metodama, a na mjestu gdje nastaju nisu pronađeni nikakvi ostaci pomagala ili ljudski tragovi.

Postoje teorije da krugove u žitu rade vanzemaljci kako bi obilježili naš planet nekim posebnim planom ili da na ovaj način pokušavaju komunicirati s ljudima. Kod nekih krugova otkriveno je pojačano polje elektromagnetskog zračenja. Teorije govore i o mogućoj Zemljanoj energiji, vojnim pokusima, božjim djelima, vrtlozima plazme ili vjetra...

Kraj nekih krugova ljudi su primijetili čudnu svjetlost, a u Velikoj Britaniji, gdje ima najviše krugova, lokalni stanovnici su doživjeli razne neugodne, čudne situacije, npr. pronašli su tijela stoke potpuno razderana i slično, za što se čini da ne bi mogao napraviti itko sa Zemlje.

BERMUDSKI TROKUT

Bermudski trokut je naziv za morski trokut između Bermuda, Floride i otočića Portorika u Atlantskom oceanu, zloglasno mjesto na kojem je nestao veći broj brodova i aviončića, bez da su ikada pronađeni njihovi tragovi. Dosad je u tom trokutu nestalo 8.152 ljudi.

Pripazite dok putujete ovim dijelom
Najpoznatiji nestanak u Bermundskom trokutu je nestanak leta 19 5. studenog 1945. Riječ je o pet aviona američke ratne mornarice nestalih bez traga na rutinskom treningu. Nestalo je i šest drugih letjelica, poslanih da pronađu let 19, također bez traga. Ukupno je nestalo 27 marinaca. Navodno je Kolumbo na svojoj plovidbi prema Novom svijetu opazio čudna svjetla iznad tog područja, no vjerojatno je zapravo vidio pad meteora.

O nestanku brodova i aviona u Bermudskom trokutu bilo je nekoliko teorija, a najprimamljivija je ona o crnoj rupi i mišljenje da su putnici i objekti nestali u nekoj drugoj dimenziji. No, posljednja znanstvena istraživanja otkrila su da je nestanak na tom području zapravo moguć zbog negativne gravitacije koja onemogućava pravilno pokazivanje smjera na kompasima. Riječ je o velikom prostoru s mnogo otočića koji se s visine svi čine istima te je lako izgubiti orijentaciju.

To se dogodilo i letu 19 – marinci više nisu znali lete li iznad Meksika ili Floride i u kojem smjeru da lete, sve dok nisu ostali bez goriva. Na tako velikom prostoru teško je pronaći avion koji je pao i nestao pod površinom oceana. Na kraju krajeva, u Bermudskom trukutu leži i najdublja točka Atlantskog oceana. Što se brodova tiče, otkriveno je da na tom području postoje morski virovi koji nastaju od podzemnih potresa, toliko snažnih da su u stanju potopiti, tj. usisati cijeli brod.

No, varate se ako mislite da ljudi i danas izbjegavaju Bermudski trokut. Njime svakodnevno prolazi tisuće brodova i aviona (tu i tamo koji nestane), a u posljednjih 50 godina turizam je na Bermudama upravo zbog te 'zone sumraka' procvjetao!

NESSIE

Umjetna Nessie, napravljena za turiste
Postoji mnogo priča o raznim zločestim ili tajanstvenim čudovištima koja vrebaju na ljude ispod površine vode. Jedna od najpoznatijih je i Nessie, popularno čudovište iz škotskog jezera Loch Ness. Zbog mnogih legenda koje kruže, čak i fotografija na kojima se nadzire neko neobično biće (no pitanje je što je to na slici), jezero su već mnogo puta 'pročešljavali' znanstvenici, no nikad nisu susreli Nessie. To bi bilo nemoguće i u totalno mračnoj i mutnoj dubini od 150, a kamoli 330 metara, što je najveća dubina tog jezera.

Nessie se opisuje kao životinja tijela dugog čak 10 metara i četiri peraje te dugim vratom s malenom glavom. Lokalni stanovnici oduvijek su vjerovali u Nessie, a to je biće postalo popularno i svijetu nakon 1933, kada je Nessie navodno imala trenutak loše volje i živčano repom šamarala po površini vode, i to pred očima vlasnika hotela Johna Mackaya i njegove žene.

Neki znanstvenici smatraju da možda zaista postoje neke takve životinje, starudije iz obitelji plesiosaura koji su izumrli prije sedam milijuna godina, no koji su možda nekim slučajem ostali i preživjeli u jezeru nakon što je ono odsječeno od mora na kraju ledenog doba. Međutim, možda je zanimljivija činjenica da je, kad je John Mackay prvi put vidio Nessie, prije toga minirano područje s kamenjem koje je palo u jezero i na bujnu višestoljetnu vegetaciju pored jezera, što je mnoge životinje učinilo nesretnim beskućnicima.

STONEHENGE

Stonehenge je krug od kamenja u engleskoj grofoviji Wiltshire, sjeverno od Salisburyja, sagrađen oko 1860. godine pr. Krista u astronomske svrhe. Nemoguće je da su ga sagradili Rimljani ili Kelti, jer ih tada još nije bilo u Engleskoj, pa se pretpostavlja da su ga sagradili nepoznati narodi koji najvjerojatnije nisu znali ni pisati ni čitati.

Stonehenge - fascinantna građevina za tako davno doba

Zanimljivo je da su kamenovi Stonehengea doneseni sa 200 kilometara udaljenih brda Prescelly u Walesu, a teški su 4,5 tona te da je krug napravljen savršeno prema geometrijskim i astronomskim mjerama: korištena je mjerna jedinica megalitski jard (2,72 stope), a svi se krugovi temelje na unutarnjoj geometriji pravokutnog trokuta, što je tek tisuću godina kasnije otkrio grčki matematičar Pitagora. Graditelji Stonhengea poznavali su astronomiju, jer su uz pomoć ureza na kamenju mogli pratiti zimsku i ljetnu ravnodnevnicu i kretanja zvijezda.

JETI

Snježni tip
Odete li na Himalaju, tko zna, možda u snježnim vrhuncima naiđete na nekakvu poveću dlakavu spodobu – tzv. snježnog čovjeka Jetija. ;-) I to ne samo jednog, jer stanovnici Himalaje već stotinama godina bruje o skupini snježnih bića, raščupanaca poluljudskog i polumajmunskog lica, s dugim majmunskim rukama. Najčešće borave u spiljama na visini od četiri do sedam tisuća metara, u prostorima koji razdvajaju šume od ledenjaka. Jedu male životinje, no izbirljivi su, vade im utrobu. Lakše ćete ih susresti po noći, jer danju uglavnom čame u spiljama. Osim ako, naravno, ne uđete u spilju.

Jetije su vidjeli čak i Europljani. Rusi su početkom 20. stoljeća navodno uhvatili nekakvo čudno biće nalik neandertalcu. Godine 1953. Britanci su poslali ekspediciju u potrazi za Jetijem. Nisu pronašli nikakve dokaze, no zanimljivo je da su pronašli pramen neke čudne kose čijeg vlasnika nikada nisu uspjeli identificirati.

I Amerikanci imaju svoju verziju Jetija. Zovu ga Bigfoot, a živi u šumama na sjeverozapadu SAD-a i zapadu Kanade.

NLO

Bolje da ne dolaze?
Neki pojedinci – najviše ih ima u Americi – tvrde da su vidjeli NLO-e (neidentificirane leteće objekte), a čak postoje i neke snimke i fotografije (znanstveno nepotvrđene vjerodostojnosti). Svemirci nas obično, prema tvrdnjama onih koji su ih vidjeli, posjećuju u letjelicama nalik na naše tanjure. Postoji i određen broj ljudi na raznim kontinentima koji tvrde da su ih oteli vanzemaljci i na njima radili pokuse. Neki tvrde da su, zahvaljujući svemirskim posjetima, odjednom ozdravili ili se riješili nekog tjelesnog nedostatka. I neke slavne osobe su tvrdile da su vidjele NLO, kao što su bivši američki predsjednik Jimmy Carter ili glumac Glenn Ford.

Ono zbog čega nam se ježe dlačice na rukama je to što ih svi ti ljudi uglavnom opisuju na isti način (gadni, sivkasti, mršavi, s velikim crnim očima). Vlada SAD-a, koja već 50 godina radi na proučavanju takvih slučajeva, ne želi otkriti nikakve informacije o mogućim posjetima vanzemaljaca, a pažnju posebno plijeni slučaj kod Roswella u američkoj državi Novi Meksiko 2. srpnja 1947.

Tada je mnogo ljudi vidjelo kako nebom prolazi užareni predmet. Jedan je farmer dugi dan u pustinji pronašao neke čudne dijelove olupine i neobična trupla. Vojska je brzo odnijela i sakrila olupine i trupla. Vladine izjave za tisak o vanzemaljskim objektima su kasnije povučene i izjavljeno je da se radi o špijunskoj letjelici. Godine 1948, 7. srpnja, nepoznati se objekt ogromnom brzinom srušio u Teksasu, 50 kilometara od meksičke granice. I tu je vlada brzo intervenirala, a službeno izvješće o tome što se zapravo tu dogodilo nikad nije objavljeno.

Sad me vidiš - sad me ne vidiš

Greencastle, Indiana. Guy Winters i Terry Lambert dugo su slušali priče o napuštenoj kući van grada. Svakodnevno su ljudi pričali o ženskoj figuri, više nalik utvari nego živom biću u okolici kuće.

Odabrali su kišnu, olujnu noć za svoju istragu. Kamera je bila uključena, bili su spremni. Približili su se kući, i ne znajući što ih čeka ušli su u unutra. U početku osim nekog čudnog osjećaja, koji je uostalom mogao bit proizvod njihovog straha, ništa neobično nisu vidjeli. Slikali su prostorije kuće, Terry je izašao da slika prozore izvanka. Guy, koji je ostao u kući, otprilike je u tom trenutku počeo osjećati nekakvu prisutnost, osjećaj da nije sam, iako mu se prijatelj nalazio van kuće. Osjećaj je bio popraćen snažnom navalom mirisa, ugodnog cvjetnog mirisa, poput ruža opisuje on. U tom trenutku obuzela ga je panika te je pobjegao iz kuće, i zajedno s prijateljem vratio se u sigurnost svog vozila.

Ali ova priča je daleko od kraja.

Iako na kameri, koja je snimala sve što je slikano fotoaparatom dok je slikano, nije zabilježena nikakva neobičnost koja bi upućivala na išta paranormalno, fotoaparat je ispričao drugačiju priču.

Slike prozora slikane izvan kuće prikazivale su jasno lik žene u bijeloj spavaćici koji je bio dosta transparentan, čak i na fotografiji vrata vidi se roskasti obris ženskog lika. Naravno pošto se sumnjalo na neku grešku ili anomaliju na fotografiji, slika je dana na proučavanje – stručnjaku za fotografije. On je utvrdio da lik sa slike nije nikakva manipulacija slike, taj lik se doista nalazi na negativu. Još jedna jeziva stvar je otkrivena prilikom kompjuterske obrade slike – tehnikom «Mass Relief» stvarajući 3D prikaz, lice duha sa slike kada je dobilo dubinu izgledalo je poput ljudske lubanje. Stručnjak je izjavio ili se uistinu radi o slici duha ili je rađeno tehnikom koja njemu, stručnjaku za računalnu grafiku, još nije poznata.



Ovi ghost-hunteri su se vratili u napuštenu kuću još nekoliko puta, no duh se više nije javljao. Bar ne taj isti. Na novoj slici prozora se pojavio lik koji izgleda kao da lebdi. A za razliku od prvih slika roskasto ružičastih tonova, ovaj duh se pojavio u žuto zlatnim tonovima – nazvali su ga zlatni duh. Još jedan događaj se dogodio pritom koji je ovog puta ostavio trag na video kameri. Dok je jedan od istraživača slikao kuću pored njega su proletjela tri mala oblačića. Prema snimci - ukoliko se radi o magli ili dimu potreban bi bio snažan vjetar da na taj način prolete, no prema kosi i odjeći istraživača na snimci jasno se vidi da ništa nije puhalo.

Na ovoj kuće nažalost neće se moći provesti daljnja istraživanja jer je srušena za potrebe kukuruznog polja :))))

Guy i Terry vjeruju kako su uhvatili duh Irene O'Haire koja je tu živjela na početku 20. stoljeća. Njeno ime je čak bilo urezano na zidu jedne prostorije kuće.

Kao u većini slika s «duhovima» upitno je da li se tu radi o dvostrukoj ekspoziciji, no koliko je moje znanje o tome, da dođe do takve pojave slika «duha» bi treba biti jedna od prethodno snimljenih fotografija koja se spojila s trenutačnom. Kako se ovdje radi o tri uzastopne fotografije koje sve pokazuju tu utvaru u malo različitim položajima teško da se nešto takvo slučajno poklopilo. Ovaj način prevare stoga može biti isključen.

A ovo je samo jedan od mnogih slučajeva u kojem se ne može nać traga nikakvoj prevari.

Sumnjate li još uvijek u postojanje duhova?

NE DAO BOG NIKOME



VJEŠTICE - KOLIKO JE STVARNA CRNA MAGIJA

Vještice su žene čarobnice koje raspolažu nadprirodnim moćima
te magijom nanose štetu drugima.Sposobnošću mogu prevaliti velike udaljenosti (na metli ) te magijom,čarima ,urocima i napicima uzrokovati bolesti i smrti ljudi i životinja te izazvati razna dešavanja i pojave(podići oluju,uzrokovati suše i poplave). Smatra se da imaju sastanke pod predsjedavanjem vraga(Sotone). Protjerivanje vještica u srednjem su vijeku vršili članovi inkvizicije,a to je dovelo do spaljivanja na lomači mnogo nevinih žena i djevojaka!!! Vještice se po izgledu razlikuju od drugih ljudi(...) potupno su čelave što prekrivaju vješto izrađenim perikama,zjenice im stalno mijenjaju boju , a nožna stopala su četvrtasta i bez prstiju. Vještičija magija je raznovrsna( napici,uroci,čarolije,prašci), ne jednom smo se susreli i sa pojmom "crna magija". Na pitanje da li postoji crna magija odgovor je definitivno DA(čuli ste za vudu lutke,ne?). Crna magija je veoma postojana(i više nego što mislite), može biti veoma opasna i nažalost za izvođenje crne magije ili kreiranje vudu lutke potrebno je veoma malo,naime vlat kose ili nokat žrtve ili čak samo neki predmet koji joj pripada . . . Ma , da li je ona frizerka nosila periku . . .


V U K O D L A C I

Mitološki vukodlaci su osobe koje mijenjaju oblik u vuka uz pomoć čarolije ili kletve , a prema nekim legendama samo u noći punog mjeseca. Mitologija također kaže da se u skupinu ovih legendarnih zvijeri može doći ako je osoba upucana srebrenim metkom !!! Pa,i ako poželim postati vukodlak neću se upucati,pogotovo ne srebrenim metkom , a vi ?!?


P O L T E R G E I S T

Poltergeist - koliko ljudi zaista zna tko/što je Poltergeist. E pa sad će te znati. Poltergeist je posebna vrsta duha(paranormalne pojave) koji svoje prisustvo ne manifestuje blijedom prilikom i tonovima od kojih se krv u žilama ledi nego pomicanjem stvari i stvaranjem (ne)prirodnih pojava. Poltergeist je duh koji se smatra nekom vrstom nekontrolirane telekineze i njegovo pojavljivanje nije spontano. Poltergeist se naime veže za osobu(najčešće duševno bloesnu ili osobu koja je doživjela neki šok te depresivnu osobu) te za mjesta nekog (najčešće nemilog događaja). Tijekom 20. vijeka paprsiholozi su zabilježili ogroman broj aaktivnosti Poltergeista većinom na područjima gjde su se vodile bitke te na mjestima gdje se okupljao(ili poginuo veliki broj ljudi). Iako se prilikom trenutne aktivnosti Poltergeista dešavaju razne čudne stvari nikada nije zabilježen niti jedan jedini slučaj ozljede (a kamoli smrti). No , vidimo što knkretno Poltergeist radi u u kojim slučajevima. Naime ukoliko je Poltergeist vezan za osobu tamo gdje ta osoba dođe počinje haos: stvari pa čak i ta osoba nađu se u zraku , na zidovima ili čak vlažnim mjestima pojavljuje se vatra koja se ne širi ali proizvodi toplinu , a u nekoliko slučajeva je zabilježena plava ili [b]čak zelena vatra. Poltergeist stiče potpunu kontrolu nad žrtvom mada je jednom zabilježen neobičan slučaj aktivnosti Poltergeista - naime , jedanaestogodišnja djevojćica(ćije ime nažalost ne znam) uspjela je uspostaviti kontrolu nad "svojim" Poltergeistom i zaprepastila sve parapsihologe. Šta reći,dobila je sposobnost da bez dodira pokreće stvari uokolo ili ih ćak prenosi sa jednog mjesta na drugo "zračnom linijom" sposobnost je izgubila u 14 godini kada se skoro pa na smrt prepala svoga kućnog ljubimca. Poltergeist vezan uz osobu ne popušta,preseljenje,promjena identiteta,egzorcizam itd su stavri kojima su ljudi pokušavali "skinuti Poltergeista sa grbaće"
ali nije uspijavalo. Sa druge strane pojava Poltergeista vezana uz objekat ili prostoriju je potupno drugaćija(u gluho doba noći lupaju prozori i vrata). Navest ću još samo jedan slučaj aktivnosti Poltergeista! U prostoriji u kojoj neko umre (ovo je općenito bilo je više sličnih slučajeva) svake godina na dan njegove smrti iz prostorije bi se začuli strašni urlici a zabilježen je slučaj jednoga ureda u Londonu koji je proglašen ukletim-tko god bi proveo noć unutra ujutro se ne bi probudio i nakon nekog vremena zgrada je srušena i . . . hej !! Hej , ostavi to . . . neee. . . to je mojeeeee . . . mamaaaaaaa , Poltergeist, upomoooooć , zovite prapsihologeeeeeee . . .


ZOMBIJI - DA LI ZAISTA POSTOJE

Zombie je tradicionalno nemrtvo biće koje je oživljeno na Karibima pomoću vudua. To je mrtvo tijelo re-animirano u živo, a za zombije još koristimo naziv živi mrtvac. Zombiji su postali jedni od neizostavnih likova horor romana današnjice, a hrane se ljudskim mesom. Asocijacija sa stanjem u kojem se zombiji nalaze je zombizam. A ,ako slučajno želite znati da li zombiji postoje ima jedan način : otiđite na groblje i tamo živite , jedite , spavajte , preselite se tamo , neka vam groblje u um uđe , neka vam groblje kuća bude , u lijesu spavajte i ako vas u sred gluhog doba noći nešto odere i postanete nečija hrana znat ćete da zombiji postoje!!!!


B E L P H E G O R

Belphegor je demon drevnoga svijeta za kojeg se danas vjeruje da je jedan od najbližih suradnika samoga Sotone.Za njega se koriti i izraz "vrag nemili" ali nije vrag,on je u parapsihološkom žargonu "vojvoda sotonski" inaće demon koji je uspostavljao komunikaciju sa ljudima na Zemlji pomažući im da se obogate ali je za to naravno postojala cijena-poslije smrti ,duša čovjeka koji je prihvatio Belphegorovu pomoć ide u zaborav ,u posjed sila zla. Inaće ,njegovo ime je "ukradeno" od imena boga moabitskog plemena koji se zvao Baal-Peor. Belphegor je kroz povijest prikazivan u više likova ali su 2 naćina njegove pojave ostala upamćena: prvi je pojava i liku gole žene ,zle zavodnice a drugi pojava u liku snažnog viskokog bradatog muškarca ,otvorenih usta i zastrašujućeg pogleda. Također postoji i legenda da je Belphegor poslan na Zemlju od strane samoga Sotone da vidi da li je moguće da ljudi žive u braku sretno i u harmoniji no o tome ionako nema mnogo podataka pa nećemo nagađati.. Ups ,kasnim večeras će mi Belphegor na kafu doć ,a nakon toga uputiti ću ga tebi ,dragi čitaoče da ti uzme dušu i u abis te pošalje


D U H O V I - HE IS INSIDE YOU BRRRRRR

Pa nemam komentar,toliko sam uplašen da ću pobjeći odavde na neko mjesto gdje im a duhova!!! Znaći,duhovi su nematerijalne prozirne pojave neke nama poznate osobe koja nas a onog svijeta pokušava upozoriti na nešto i nešto nam reći i da znate nisu svi duhovi zli. Kako li su ljudi došli na ideju da stupe i kontakt s njima hmm?? Da bi neka osoba mogla ući u pravi kontakt sa duhovima mora imati dar paranormalnih sposobnosti, odnosno kod te osobe u moždanom dijelu glave došlo je do aktivacije centra za extrasenzorijalna iskustva. Iako su duhovi za naše golo oko nevidljivi pojedini vidovnjaci ih uspjevaju vidjeti na svom mentalnom ekranu. Neki još tu sposobnost nazivaju - dar trećeg oka. Kod ljudskog mozga ta specifična funkcija dešava se na desnoj hemisferi mozga. Taj dio mozga dopušta nam, da te drugačije energetske pojave registriramo sa moćnim očima naše mente. Na mentalnom ekranu vidovite osobe se vide slike kao iz nekog sna. Pojedine nadarene osobe uspjevaju ne samo vidjeti već i stupiti u izravni kontakt sa duhovima u budnom stanju, stanju potpune intelektualne bistrine. Za takve mentalne sposobnosti, slobodno možemo reći, da su savršene. Neki drugi ljudi uspijevaju stupiti u kontakt sa duhovima tek uz pomoć upotrebe raznih droga, sedativa, alkohola... Sa duhovima se može kontaktirati i uz pomoć hipnoze. Hipnoza je u mnogo slučajeva vrlo opasna, ponekad čak i katastrofalna za psihu hipnotizirane osobe. Mi ljudi duhove uočavamo na razne načine npr. pomicanje predmeta, otvaranje ili zatvaranje prozora, čudni zvukovi, lupanje po zidu ili čak eksplozija, dodir ili zagrljaj ruke na bilo koji dio našeg tijela, jak smrad, savijanje ili zamotavanje tepiha, gotovo materijalizirano ukazanje neke drage - mrske ili nepoznate osobe, neočekivano paljenje ili gašenje svijeća - rasvjete, vjetar koji lupa u prozor, hrana koja se iznenada pojavljuje ili nestaje, otvaranje ili zatvaranje vrata ili prozora, iznenadno noćno buđenje – no, tijelo se ponaša kao ukočeno, mrtvo,..Postoji još jako mnogo drugih manifestacija koje dokazuju postojanje duhova, a koje su od strane znanstvenika još uvijek nerazjašnjene. Ako se u vašoj kući dešavaju slične pojave to samo potvrđuje želju tog duha ili duhova da s vama želi stupiti u kontakt. Vi s njima možete stupiti u kontakt na isti način njihovog pojavljivanja. Iz tog međusobnog kontakta, siguran sam, možete otkriti neočekivane tajne. Osim dobrih duhova postoje i oni loši, zločesti, zli koji mogu utjecati na negativne odnose u kući i djelovati vrlo destruktivno na naše misli.
Što mislite kakav je to osjećaj kada vas jedan mračni, zao duh probudi usred noći ?
On je tu,oko tebe suoči se s njim ne,neeeeeeee ne želim umrijeti neeeeee ne ... On je tu dušu ti obuzima !!!!!!!!!!!!!!!!!!!



A P O C A L Y P S E

Šta li znači riječ apokalipsa?? To je naziv posljednje biblijske knjige postanka a tamo piše da nam se dobro ne piše pa su ljudi koliko su inteligentni samu riječ "apokalipsa" doveli u vezu sa ratovima,razaranjima ili čak konačnom propasti i nestanku svijeta. Pa da vidimo, mnogi od nas imaju različitu viziju apokalipse : nečija je vizija u ratovima i razaranjima,nečija u gladi i bijedi,nečija nažalost u njegovom samom životu.Sumnjam da niste čuli kako (malo)umni ljudi kažu apokalipsa je već jednom zaustavljena 2.9.1945 u 12:15 sati(datum i satnica završetka drugog svjetskog rata). Ljudi đav... tj. Božiji apokalipsa ne može biti zaustavljena: Iako sama riječ nema to značenje apokalipsa je konačni smak svijeta,nezaustavljiva propast odlazak svega u abis iz kojeg povratka nema. Istina postoje još neke "definicije" apokalipse koa što su napr. udarac ogromnog meteorita u Zemlju kao prije 60 miliona godina kada su dinosuari "apokaliptirali" ili manje naućna verzija da će se ljudi razdvojiti na "dobre dečke" i "loše dečke" jeli , a najbliži smo verziji da će nas meteorit udariti ali ne paničite ne u narednih nekoliko tisuća godina. Iskreno mislim da ćemo si ratovima sami zapečatiti sudbu. . .


S O T O N A

Sotona(satanas,diabolus,666) znači protivnik ili optužitelj dok se u religijama smatra palim anđelom ili demonom. To je nadnaravno biće utjelovljenje zla koje se spominje i pod imenima Belzebub,Lucifer ili Mefisto. Nažalost malo ko danas zna da su Lucifer,Belzebub,Mefisto i Sotona 4 POTPUNO RAZLIČITE LIČNOSTI ,no ne skrečimo sa teme. Sotona je gospodar tame koji je kroz povijest poprimao razne oblike od kojih čemo neke navesti. Osim biblijske zmije za koju ste svi čuli Sotona je poprimao oblike zgodnoga muškarca a nerijetko i žene koja opija um sa neodoljivim ponudama po cijenu prodavanja duše!!!!

 

Z L O

Zlo je moralno loš pojam kojim se opisuju činovi,misli i ideje koje se odnose na propast(apokalipsu) i smrt.Prema zapisima iz svetih knjiga svih monoteistićkih i politeistićkih religija zlo je vezano za griješenje, tzv. neuspjeh prema Bogu koji može rezultirati odvajanjem od Njega. Pojam zlo se poistovjećuje sa Sotonom i izazivanjem vjere i Boga. Prema starim Aramejskim zapisima Sotona se opisuje kao oličenje zla,krivokletnik,lažljivac,ubojica,lažni optužitelj,bezvjernik te onaj koji kuša vjeru i vreba na naivce i na pokolebljive. Riječ "zao" opisuje ljude koji uništavaju i ozljeđuju. Slična riječ "loš" opisuje nešto konkretno i osobno dok se zlo uzima kao oznaka za spiritistički izvor svega lošega !!!


 


 


 


Sito web gratis da Beepworld
 
L'autore di questa pagina è responsabile per il contenuto in modo esclusivo!
Per contattarlo utilizza questo form!